SPASENJE

SPASENJE Kršćansko spasenje nije strogo pridržavanje popisa onoga što treba i što ne treba činiti. Rimljanima 3:20 glasi, “nitko neće biti proglašen pravednim u njegovim [Božjim] očima ako se drži zakona.” Djela apostolska 16 pružaju jedan primjer mnogih avantura i izazova s kojima se ranokršćanska crkva suočavala. Pripovijeda o propovijedanju Pavla i Sile, njihovom progonu i zatvaranju. Umjesto da se osjećaju obeshrabreno, u zatvoru su se dvojica kršćana molila i pjevala pjesme. Potres je zatresao zatvor, vrata su se otvorila i lanci svih zatvorenika su bili olabavljeni. Tamničar, jako zabrinut, prišao je dvojici, pao pred njih i preklinjao: “Gospodo, što moram učiniti da se spasim?” Pavao i Sila su odgovorili: “Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen…” (Djela 16:30-31, NIV). Odlomak je važan u odnosu na temu spasenja ili, tehnički, soteriologiju. U svakodnevnom jeziku, spasenje se odnosi na to kako smo spašeni ili izbavljeni iz našeg palog stanja. Mi smo, kao što je navedeno u drugom članku u ovoj seriji [1], pobunjenici na Božju sliku, pali i potrebna nam je obnova. U kršćanskom smislu spasenje se odnosi na ovu obnovu – ispravljanje onoga što je pogrešno. Što spasenje nije Prije pojašnjenja spasenja u biblijskim terminima, bit će korisno pogledati načine “spasenja” koji nisu u skladu s kršćanskom teologijom. Vjerojatno je najčešći pristup temeljen na djelima. Kao što ime sugerira, ovaj pristup spasenju oslanja se na ljudska djela i ono što možemo učiniti da bismo se spasili. Ali kada je riječ o spasenju, kršćanstvo je usredotočeno na Spasitelja, a ne na sebe: “Jer milošću ste spašeni, po vjeri – i to ne od vas samih, to je dar Božji – ne po djelima, tako da nitko se ne može pohvaliti” (Efežanima 2,8-9). Dobra djela prirodni su ishod slijeđenja spasenja po Kristu. Niti je spasenje univerzalno, što znači da neće svi biti spašeni. To ne znači da Bog ne voli svakoga. Doista, On “želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine” (1. Timoteju 2:4). Ali samo je Krist “put i istina i život” (Ivan 14,6). Spas se ne nalazi ni u legalizmu. Kršćansko spasenje nije ono što treba strogo pridržavati popisa onoga što treba i što ne treba činiti. Rimljanima 3:20 glasi, “nitko se neće proglasiti pravednim u njegovim [Božjim] očima poštivanjem zakona; nego po Zakonu postajemo svjesni grijeha.” Svi smo mi “lišeni slave Božje” (Rimljanima 3:23). Neka vjerovanja tvrde da spasenje u biblijskom smislu nije potrebno. Umjesto toga, koriste se pojmovi kao što su “duhovno oslobođenje” ili “prosvjetljenje”. Većinu vremena to se nalazi u varijacijama istočnjačkih svjetonazora kao što je panteizam. Obično je ključna ideja da ljudska bića trebaju samo shvatiti da su savršena i božanska, što rezultira “spasenjem”. Ali daleko smo od savršenstva i duboko u sebi svi znaju tu činjenicu. Bog postoji, ali On nije mi i mi nismo On. Biblijsko spasenje Što je onda biblijsko spasenje? To nije po djelima, legalističko prosvjetljenje, i nije univerzalno. Što, dakle, moramo učiniti da se spasimo? Važno je imati na umu da spasenje obuhvaća ono što je Bog učinio za nas, a ne ono što mi možemo učiniti za njega. Bog je preuzeo inicijativu u svom planu otkupljenja, dopirući do nas kroz Krista. Stoga je odgovor na pitanje spasenja kako ga daju Pavao i Sila: “Vjeruj u Gospodina Isusa…” (Djela 16:31). Grčka riječ prevedena kao “vjerovati” u odlomku je pisteuo, što znači “vjerovati, staviti svoju vjeru u, vjerovati, s implikacijom da radnje temeljene na tom povjerenju mogu uslijediti.”[2] Vjerovanje, dakle, obuhvaća više od pukog znanja o Isusu. Čovjek također mora djelovati na osnovu ovog znanja, kombinirajući vjeru i povjerenje i djelovati u skladu s tim. Spasenje također uključuje pokajanje – iskrenu spremnost da radikalno promijenimo svoje ponašanje (vidi, na primjer, Matej 3:2; 4:17; Marko 6:12; Luka 13:3-5; Djela 2:38). Postoji određeni stupanj poniznosti koji je također potreban s naše strane kako bismo se podložili Kristu i primili spasenje. U priči o tamničaru, na primjer, rečeno nam je da je “dršćući pao pred Pavla i Silu” (Djela 16:29). Također im se obratio s “gospodo”, koristeći izraz poštovanja i priznajući autoritet Pavla i Sile u Kristu. Drugim riječima, uloge su zamijenjene. Umjesto da kršćanski zatvorenici budu pod vlašću tamničara, tamničar je taj koji im se sada ponizno pokorava, iskreno tražeći Božje spasenje. Spasenje: jednostavno, ali duboko Kršćanska poruka spasenja dovoljno je jednostavna da je svatko može razumjeti, ali dovoljno duboka da zahtijeva cijeli život proučavanja. Spasenje je uvelike povezano s drugim aspektima teologije kao što je značenje Kristovog pomirenja, ljudsko stanje, Božje osobine kao što su njegova pravda i svetost, naša vječna sudbina i drugo. “Isus je Gospodin” jednostavna je izjava vjere, ali u odnosu na spasenje važno je znati tko je Isus, tko je tvrdio da jest i što znači vjerovati i slijediti ga. Apostol Pavao je sažeo poruku spasenja – Evanđelje – u 1. Korinćanima 15, gdje je pod božanskim nadahnućem napisao: “Sad vas, braćo, želim podsjetiti na evanđelje koje sam vam navijestio, koje ste primili i na kojem ste zauzeli ste svoj stav. Ovim si evanđeljem spašen, ako se čvrsto držiš riječi koju sam ti navijestio. Inače ste uzalud vjerovali. Jer ono što sam primio prenio sam vam kao prvo važno: da je Krist umro za naše grijehe po Pismima, da je pokopan, da je uskrsnuo treći dan po Pismima i da se ukazao Petru, a zatim dvanaestorici” (1. Korinćanima 15,1-5). U ovom odlomku Pavao naglašava doslovnu Kristovu smrt i uskrsnuće, “za naše grijehe”, biblijske temelje za to (priznavanje autoriteta Biblije) i dokaz koji pružaju Kristova mnoga pojavljivanja nakon uskrsnuća. Krist: središte spasenja Ali od nas se ne očekuje da “samo vjerujemo” i budemo spašeni, bez ikakvog pozivanja na dokaz ili razlog. Svakako da vjera igra ulogu u spasenju, ali postoji razlika između slijepe vjere i opravdane vjere. Čak i Djela apostolska 1:3, na primjer, primjećuju Krista: “Nakon svoje patnje pokazao se ovim ljudima i dao mnoge uvjerljive dokaze da je živ”, dok u Djelima apostolskim 26:25 Pavao navodi da su njegova kršćanska uvjerenja ” istinito i razumno.” Kada su Pavao i Sila rekli tamničaru: “Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen…” (Djela 16:31), oni su razumjeli središnju ulogu Krista u spasenju. Riječ prevedena kao “spašen” nabijena je dubokim teološkim implikacijama, što znači “spasiti, izbaviti, izbaviti; iscjeljivati… biti u ispravnom odnosu s Bogom, s implikacijom da je stanje prije spasenja bilo stanje ozbiljne opasnosti ili nevolje” [3] Kristova smrt i uskrsnuće svakome od nas nudi priliku za spasenje. Kada je pravo vrijeme prihvatiti Njegovu ponudu? Kao što je CS Lewis rekao: “Sada, danas, ovaj trenutak, naša je prilika da izaberemo pravu stranu. Bog se suzdržava da nam da tu priliku. Neće trajati vječno. Moramo uzeti ili ostaviti.”[4] [1] Vidi, “Ljudska bića: Buntovnici na Božju sliku?” [2] NIV Exhaustive Concordance (Zondervan, 1999), elektroničko izdanje. [3] Ibid. [4] CS Lewis, Puko kršćanstvo (Macmillan, 1952.), knjiga II, poglavlje 6, str. 66. Autorsko pravo 2009. Robert Velarde.